Najstariji kovač u Srbiji koji još uvek radi – Gvožđe kovao na živoj vatri

  • DSCN0337
  • DSCN0336
  • DSCN0333
  • DSCN0330
  • DSCN0323
  • DSCN0315
  • in
    in
  • DSCN0319
  • DSCN0321
  • Najstariji kovač u Srbiji koji još uvek radi – Gvožđe kovao na živoj vatri

Zahvaljujući Radovanu Vukojičiću kovačka vatra u Brusu još uvek gori…

U srednjevekovnoj srpskoj državi postojala su čitava sela u kojima se stanovništvo bavilo kovačkim zanatom. Ubraja se u jedan od najcenjenijih zanata a njegov nastanak datira još iz gvozdenog doba.

 U Srbiji danas ovaj zanat polako izumire, a mi smo posetili najstarijeg kovača u Srbiji koji još uvek radi – osamdeset osmogodišnjeg Radovana Vukojičića iz Brusa.

Radovan Vukojičić najstariji je kovač u Srbiji koji još uvek radi. Rođen je 1927 godine u selu Igroš. Sa 12 godina postao je šegrt u kovačkoj radionici u Aleksandrovcu. Ne zadugo položio je i majstorski ispit i otvorio svoju kovačku radnju u selu Igroš, u kojoj je radio 15 godina. Posla je bilo dosta a gvožđe je kaže tada kovao na živoj vatri.

Vest ima video, izvor TV B92:

– Tada nije bilo struje. U radionici u selu 15 godina radio sam bez struje. Gvožđe sam kovao na živoj vatri, kovali smo budake, motike, plugove…Pravio sam čeze za konje,gumena, kovačka kola,  sve što je bilo potrebno seljaku radio sam. Posle je došlo modernije vreme pa sam počeo da radim i bravariju, vrata,prozore, ograde, traktorske prikolice…, seća se Radovan teških kovačkih početaka.

Radovan kaže da je imao dosta šegrta ali ni jedan nije ostao da se bavi ovim zanatom.

Život na selu tada je bio nezamisliv bez kovača. Poljoprivrednici su zavisili od njih jer su oni bili glavni majstori za sve poljoprivredne alatke. Klepali su i oštrili budak, motiku, kosu, raonik…Mnoge poljoprivredne alatke oni su skovali.

Radovan je 1955 godine iz sela Igroš radnju premestio u Brus. Od tada punih 60 godina ova kovačka radionica koja se nalazi u centru Brusa neprekidno radi. Pre 60 godina u Brusu je bilo 11 kovačkih radnji, deceniju kasnije sve osim kovačke radionice Radovana Veljovića otišle su u zaborav. On je danas i jedini i najstariji kovač u ovoj varošici.

U to vreme jedan od najcenjenijih zanata Radovanu je doneo dosta novca. Sa čekićem sa kojim se druži od svoje 12 godine, kaže, mnogo je stekao…

– Kao kovač zaradio sam dosta novca. Sinovima sam napravio kuće u Brusu i Beogradu, odškolovao sam ih. Bio je to dosta cenjen i plaćen posao, ističe Radovan koji je kao dete živeo u siromašnoj porodici. Otac mu je bio nadničar, ali on  je zahvaljujući čekiću i zanatu zlata vrednom uspeo da „ pobegne“ od teškog života.

Iako je zahvaljujući ovom zanatu dosta stekao njegovi naslednici nisu pošli njegovim stopama.

-Moji su sinovi završili fakultete i unuci su školovani ljudi. Niko nije želeo da bude kovač, priča nam Radovan dodajući da je ovo mnogo težak, ali i mnogo plaćen posao…

U kovačkoj radionici Radovana Vukojičića mnogo je alata. Neki su stari i preko jednog veka. Kupio ih je kaže polovne kada je počinjao da radi. Meh je star preko 100 godina, čekić i nakovanj kaže isto su mnogo stari ali su još uvek u funkciji i mogu da služe.

Ovo je još jedan od starih zanata koji izumiru, ali zahvaljujući Radovanu Vukojičiću kovačka vatra u Brusu još uvek gori.