Reč stručnjaka:Kako sačuvati kvalitet plodova šljive nakon berbe

Diplomirani inžinjer poljoprivrede Dušan Spasić govori na temu: Kako sačuvati kvalitet plodova šljive nakon berbe:

Berba šljive predstavlja završetak jednogodišnjeg ciklusa proizvodnje, ali istovremeno i početak veoma važnog perioda u kojem se pravilnim postupcima može sačuvati kvalitet i povećati tržišna vrednost plodova. Način na koji se šljiva bere, sortira, skladišti i prerađuje značajno utiče na njenu konačnu namenu i ekonomsku isplativost proizvodnje.

Plodove je potrebno brati u odgovarajućem stepenu zrelosti, u zavisnosti od toga da li su namenjeni za svežu potrošnju, preradu ili sušenje. Za preradu u rakiju posebno je važno da plodovi budu potpuno zreli, zdravi i sa izraženom aromom. Oštećeni, truli i plesnivi plodovi ne bi trebalo da se koriste, jer mogu negativno uticati na kvalitet krajnjeg proizvoda.

Pravilno rukovanje nakon berbe

Nakon berbe sa plodovima treba postupati pažljivo kako bi se izbegla mehanička oštećenja. Udarci, nagnječenja i oštećenja pokožice ubrzavaju propadanje plodova i stvaraju uslove za razvoj mikroorganizama. Zbog toga je važno koristiti odgovarajuću ambalažu i izbegavati prepunjavanje gajbi.

Šljive namenjene za svežu potrošnju treba što pre rashladiti i čuvati u odgovarajućim uslovima. Hlađenje usporava procese sazrevanja i gubitak kvaliteta. Pre skladištenja potrebno je izvršiti sortiranje i izdvojiti oštećene plodove, jer samo jedan truo plod može ubrzati propadanje ostalih.

Sušenje šljive

Sušenje je jedan od tradicionalnih i veoma značajnih načina prerade šljive. Za sušenje treba birati zdrave i potpuno zrele plodove, sa dobrim sadržajem šećera i izraženom aromom. Sorta Stanley, koja je široko zastupljena u našim krajevima, može biti pogodna za različite vidove prerade, uključujući i sušenje.

Pre samog sušenja plodove je potrebno sortirati, oprati i pripremiti u skladu sa načinom sušenja. Kod sušenja u sušarama posebno je važno pravilno podešavanje temperature i protoka vazduha. Previsoka temperatura može dovesti do prebrzog sušenja spoljašnjeg dela ploda, dok unutrašnjost ostaje vlažna. Zbog toga proces treba sprovoditi postepeno, uz kontrolu temperature i vremena sušenja.

Dobro osušena šljiva treba da ima karakterističnu boju, aromu i odgovarajuću elastičnost. Nakon sušenja potrebno je omogućiti da se plodovi ohlade, a zatim ih čuvati na suvom, čistom i provetrenom mestu, zaštićene od vlage i štetočina.

Šljiva kao sirovina za proizvodnju rakije

Posebno mesto u preradi šljive zauzima proizvodnja rakije. Za dobijanje kvalitetne šljivovice najvažniji je izbor zdrave i dobro zrele sirovine. Plodovi treba da budu bez truleži i plesni, jer nepoželjni mikroorganizmi mogu negativno uticati na proces fermentacije i aromu rakije.

Posle berbe plodove treba što pre preraditi. Kašnjenje sa preradom, naročito pri visokim temperaturama, može dovesti do neželjenih promena u kvalitetu komine. Tokom fermentacije potrebno je voditi računa o higijeni posuda i opreme, kao i o odgovarajućim uslovima za odvijanje fermentacije.

Kvalitetna sirovina, pravilno vođena fermentacija i stručna destilacija predstavljaju osnovu za dobijanje kvalitetne rakije. Nakon destilacije rakiju je potrebno pravilno čuvati i, u zavisnosti od željenog tipa proizvoda, ostaviti da odleži u odgovarajućim posudama.

Odgovarajuća prerada – veća vrednost proizvoda

Šljiva ne mora da bude isključivo proizvod koji se prodaje neposredno nakon berbe. Pravilnom preradom moguće je produžiti period korišćenja plodova i značajno povećati njihovu dodatu vrednost. Suva šljiva, rakija, džem, pekmez i drugi proizvodi mogu predstavljati dodatni izvor prihoda za poljoprivredno gazdinstvo.

Zbog toga je važno da proizvođač već prilikom planiranja proizvodnje razmišlja o krajnjoj nameni ploda. Izbor sorte, vreme berbe, način rukovanja i tehnologija prerade treba da budu međusobno usklađeni.

Pravilnim postupanjem nakon berbe proizvođač može smanjiti gubitke, očuvati kvalitet šljive i deo proizvodnje usmeriti ka proizvodima sa većom dodatom vrednošću. Na taj način prerada ne predstavlja samo način zbrinjavanja viška plodova, već može biti važan deo razvoja i unapređenja proizvodnje na poljoprivrednom gazdinstvu.