Iz ugla studenta istorije Miluna Pavlovića :Kako je Đavolja Varoš dobila ime ?
Student Istorije, Milun Pavlović iz Blaca koji je 2017.godine kao učenik III razreda Srednje škole u Blacu osvojio prvo mesto na državnom takmičenju iz istorije, poslao nam je tekst o Đavoljoj Varoši zasnovan na činjenicama koje je u literaturi nalazio.
Tekst Miluna Pavlovića: Kako je Đavolja Varoš dobila ime ?
Kada su naši preci “krstili” neke predele đavolskim imenom, želeli su da istaknu da su ta mesta za izbegavanje, no danas ovaj skup zemljanih figura nadomak Kuršumlije privlači turiste iz cele Srbije.
Strah je stvorio reklamu.
Ono što je trebalo da odbija – privlači.
Ljude na ovom mestu ne dovodi taj specifični prirodni proces koji je stvorio zemljane kule, no mit, predanje, legende.
U korenu nastanka imena Đavolje Varoši stoji srpsko predanje o samom đavolu.
Po tome predanju nepomenik se mogao videti oko vodenica ( za koju se verovalo da ju je nečastivi i stvorio ), mostova, u blizini izvora, dubokog vira ili na planinskom visu.
Zato su ova mesta naši preci izbegavali, a pogotovo su ih noću zaobilazili.
Narod je predstavljao đavola kao zlo biće, sklono podvalama, lukavstvu, ali i biće koje se ne nalazi negde daleko od ljudi u zemlji, u paklu već je tu, blizu njih, na par kilometara od njihovih kuća , u planini, u vodenici.
Ljudi su na svoj način interpretirali reči sveštenika.
Njihovo je predanje sinteza hrišćansle misli i predhrišćanskog paganskog verovanja.
Možemo samo zamisliti strah naših predaka od ovih figura,njemu tajanstvenih, mističnih u nekom sablasno atmosferičnom okruženju gde bi u oluji vetar duvajući kraj kula stvarao specifičan zvuk.
Svet koji je naš predak poznavao se delio na svet dobra i zla, na svet Božiji i svet đavolski.
Očigledno je na šta su ga mistične kule podsećale, te je stoga bilo i za očekivati da ta varoš dobije đavolsko ime.
Dve legende o nastanku Đavolje Varoši nisu kumovale samom imenu. One su samo iznikle iz narodnog verovanja o pojavi nepomenika.
U očima ljudi on je viđen na tom području , te su mu stoga i iskovali dva mita.
Prvi mit kaze da su zemljane figure zapravo okamenjeni svatovi, i da ih je sam Bog okamenio jer su želeli da venčaju brata i sestru.
Incest je nešto što je hrišćanstvo iskorenilo stvarajuci porodicu kakvu danas poznajemo .
Ništa nam ne zvuči tako mračno i đavolski kao rodoskranvljenje.
Drugi mit direktno govori da su figure okamenjeni đavoli.
Dakle oba mita nam govore o đavolu na ovom području. Prvi nam govori o njegovom indirektnom uticaju na ljude i svatove , a drugi ga direktno prepoznaje.
Ne trebamo danas imati predrasude o ovome kao što su ih naši preci imali, ali njihove misli, legende, predanja moramo shvatiti i prihvatiti kao i istorijske činjenice.
Istorijske činjenice i procesi
Istorijske činjenice i procesi jesu oblikovale i menjale svet, ali ništa manje to ni predanje nije činilo.
Narod je uvek više verovao sebi, svom mitu nego istoriji i činjenici, čak i onda kada ga je taj mit obmanjivao…