Posetili smo: Stogodišnju potočaru u selu Kobilje kod Brusa – Vest ima video

U selu Kobilje nadomak Brusa, obišli smo stogodišnju vodenicu potočaru u kojoj se i danas žito melje na tradicionalan način .

Vest ima video, izvor TV Prva:

Prvo žito u ovoj vodenici samleveno je 15.avgusta 1916.godine, a ovu potočaru poznatiju kao Lizina vodenica i danas kao i pre jednog veka otvara isti ključ.

11

Lizina vodenica

-I ključ i vodenica, ove godine avgusta meseca proslavili su 100-ti rođendan,ističe vodeničar Velizar Popović dodajući da je povodom ovog velikog jubileja, 15 avgusta u vodenici bilo priređeno veliko slavlje sa mnogo gostiju.

44

Vodenica je zadržala autentičan izgled iz vremena nastanka, odolela zubu vremena i danas o njoj najviše brine Velizar Popović poznatiji kao Liza, jedini vodeničar u ovoj vodenici koja ima čak 12 ortaka.

66

-Vodenicu sam obnovio 1996 godie i od tad neprekidno radi. Vodenica ima 12 ortaka koji su iz različitih mesta, Kobilja, Brusa, Niša, Beograda…Međutim, ja sam jedini vodeničar  i jedini koji brinem o njoj, održavam jaz i trudim se da ona još dugo bude u funkciji, kaže ovaj vedrog duha vodeničar, uvek raspoložen za šalu.

77

Vodenica ima tri kamena i u njoj se melje svo žito. Heljdino brašno u poslednje vreme je najtraženije a o kvalitetu brašna dobijenog u ovoj vodenici suvišno je pričati.

33

Za sat vremena ovde se samelje od 15 do 20 kilograma žita za pomeljare koji dolaze i koji su dolazili sa svih strana u vodenicu kkoja je u teškim vremenima odhranila mnoge porodice i samlela mnogo žita.

Ovde je kažu uvek veselo, a pored vodeničkog čeketala u njoj se stalno mogu čuti i vodeničarske pesme, jer ovde se radio ne gasi već deset godina.

Raspoložen za priču i šalu sa svojim pomeljarima, Velizar je vodeničar vedrog duha koji svoj posao radi sa puno ljubavi.

22

Stogodišnje bisage

Kao posebnu dragocenost Velizar u vodenici čuva i ove bisage koje su pre više od jednog veka istkane od kozje i ovčje vune a isto toliko stara je i ova naćeva u kojoj se nekada mesio hleb i čuvalo brašno.

U ovom podkopaoničkom selu, Velizar tvrdi da će se još dugo čuti zvuk vodeničkog čeketala.