Reč stručnjaka- dipl.ing.Magdalena Todorović – Đubrenje mladih voćnjaka

Diplomirani inžinjer poljoprivrede Magdalena Todorović govori  na temu – đubrenje mladih voćnjaka:

Mladi voćnjaci su zasadi u periodu intenzivnog rasta i razvoja voćaka. To je period od sađenja voćnih sadnica pa sve dok one ne razviju osnovne skeletne grane, s obeležjem predviđenog oblika gajenja. Navedeni period kraći je kod intenzivnih nego ekstenzivnih zasada. Mlade voćke treba redovno đubriti kako bi se ubrzao rast i razvoj. Od pravilnog đubrenja najviše zavisi brzina rasta i razvoja voćaka. U prvoj i drugoj godini voćke se đubre pojedinačno.

Zona đubrenja oko voćaka treba biti nešto šira od krošnje.

Prve godine, početkom vegetacije obavlja se prihranjivanje sa 0,1 kg uree ili 0,2 kg KAN-a ili 0,3 kg NPK 15-15-15 po stablu. Krajem maja ili početkom juna obavlja se još jedno prihranjivanje s istim vrstama i istom količinom đubriva kao kod prvog prihranjivanja.

Prve godine gajenja, u osnovnom đubrenju voćaka s gustim sklopom, đubri se po jednoj voćki s 0,15-0,20 kg s jednim od kompleksnih đubriva NPK 7-20-30, NPK 6-18-36, NPK 7-14-21S ili 0,1 kg NPK 8-26-26 , NPK 10-30-20.

U drugoj godini gajenja đubrenje se obavlja u isto vreme i s istim vrstama đubriva, s tim da se količina poveća za 30 -50%.

U trećoj godini gajenja pa nadalje, đubrenje se obavlja po celoj površini voćnjaka.

Vreme đubrenja i vrste đubriva iste su kao i kod đubrenja voćaka u rodu. Kod prihranjivanja mladih voćaka azotom treba nastojati da se doda veća količina đubriva voćkama koje se slabije razvijaju kako bi se voćke ujednačeno razvijale.

MELIORATIVNO ĐUBRENJE VOĆNJAKA

Pod meliorativnim đubrenjem podrazumevamo unošenje osnovnih hraniva u zemljište zbog podizanja nivoa hraniva na optimum. Time se voćnjacima omogućuje dovoljno snabdevanje biljnim hranivima dugi niz godina. Od osnovnih hraniva to su fosfor, kalijum, kalcijum, magnezijum sumpor. Uz makrohraniva unose se i mikrohraniva. Potrebna hraniva i njihove količine utvrđuju se hemijskom analizom uzoraka zemljišta. Osim hemijskog poboljšanja zemljišta u vidu hraniva (mineralnih đubriva) potrebno je voditi računa o biološkim svojstvima i mehaničkoj građi zemljišta (mehanički sastav, struktura, specifična težina, poroznost, konzistencija zemljišta).

U svrhu poboljšanja strukture, vodnovazdušnog režima, povećane propustljivosti za vodu, vazduh i toplotu u zemljište se unosi organska materija. Kao organsku supstancu možemo koristiti stajsko đubrivo (20 – 40 t ha) ili treset 30 – 60 m3/ha. Supstrati na bazi treseta imaju brojne prednosti nad stajskim đubrivom jer lakše se doziraju obzirom na poznati sadržaj hraniva, nema štetnog ispiranja amonijaka, manja je opasnost od bolesti i štetočina.

Ukoliko je zemljište kiselo potrebno je izvesti kalcifikaciju (unošenje kalcijuma) u količini 4–6 t/ha, koju je poželjno obaviti godinu dana pre meliorativnog đubrenja zajedno sa setvom leguminoznih biljaka (zelena đubrenje).Organska i mineralna đubriva u jesen rasipaju se po površini, a zatim rigolovanjem zaoravaju na dubinu rasta korena (do 60 cm).

Za meliorativnu i osnovno đubrenje možemo koristiti visoko koncentrovane formulacije kompleksnih đubriva sa naglašenim sadržajem fosfora i kalijuma:

– NPK 5-20-30 S

– NPK 8-16-24

– NPK 8-26-26

– NPK 7-20-30

– NPK 10-30-20

– NPK 8-24-24+2%MgO

Sadržaj potrebnih hraniva određujemo na osnovu hemijske analize zemljišta pa se količine NPK đubriva mogu kretati u različitim vrednostima.