Vodeničarke

Zovu je Lapčevicka vodenica. Jedina je na reci Rasini koja je još uvek u funkciji a ono što je čini posebnom je i to što o njoj brinu i nekoliko vodeničarki.
Pomeljari dolaze sa svih strana a veliki broj je i iz Blaca…
-Vodeničar Miša Radmanović sa vodeničarkama i pomeljarima
Zahvaljujući Miši Radmanoviću i njegovim ortacima zvuk vodeničkog čeketala u selu Lepenac nadomak Brusa, još uvek se čuje.
Jedina vodenica na reci Rasini bez prestanka radi od vremena svoga nastanka.
-Vodenica radi bez prestanka od 1934.godine. Kroz vodenicu je prošlo mnogo vodeničara, moja generacija je treća, ističe vodeničar Miša Radmanović.
Sagrađena daleke 1934.godine, Lapčevicka vodenica mesto je gde se i danas žito melje na stari i tradicionalan način.
-Pomeljara ima, dolaze sa svih strana. Najviše se melje bela proja, heljda ali i sve ostalo. U vodenicu zbog bele proje svraćaju turisti koji idu na obližnji Kopaonik na skijanje, ističe vodeničar Miša.
– – Vodeničarke i vodeničarska pesma u izvođenju frulaša
Lapčevicka vodenica u svojoj osam decenija dugoj tradiciji imala je mnogo vodeničara. Ono što je danas, pored toga što je jedina na reci Rasini, čini posebnom je i to što o njoj brine i mnogo vodeničarki.
– Moj deda je pravio vodenicu koju sam ja nasledila od oca. Dolazim često i radim u vodenici, a i dan danas mi pevaju pesmu – Vodeničarka, ističe Pelagija dodajući da se odlično snalazi u svim vodeničarskim poslovima,izuzev klepanje kamena koje rade ljudi.
U svim vodeničarskim poslovima odlično se snalazi još jedna vodeničarka – Dragica Lapčević.
-Nije teško raditi u vodenici. Teško je zimi malo, a kad je lepo vreme ne. Kad ima posla mora da se otrijera pšenica, da se stavi u koš, da se pokupi brašno. Ima tu dosta posla, ali ja se lako snalazim, ističe vodeničarka Dragica Lapčević.
– Najmlađa vodeničarka – Darija Lapčević
Za Lapčevicu vodenicu možemo da kažemo da je mesto u kojem se školuju vodeničarke. Devetogodišnja Darija Lapčević već uveliko je savladala mnoge tajne ovoga posla.
-Dolazim posle škole u vodenicu i pomažem mami, kaže Darija koja na naše pitanje – šta bi volela da bude kada poraste – odgovara – Vodeničarka.
U ovoj vodenici žito melju brojni pomeljari, koji ovde saznaju svaku novinu u selu.
– Uvek se ovde čuje neka nova priča iz sela, a vodeničarke su te koje bolje melju žito, kaže Miroslav Mitrović, pomeljar iz Brusa.
– To je zato što mi spemamo proju i ostale specijalitete pa znamo kakvog kvaliteta je brašno najbolje za to, dodaje vodeničarka Dragica Lapčević.
– Vodeničarke Lapčevicke vodenice
Opevana u pesmi, Lapčevicka vodenica mesto je gde pomeljari rado dolaze. Ovde je uvek veselo, vodeničari i vodeničarke su uvek veseli a pesnici su joj rado posvetili i svoje stihove poput frulaša Miroslava Milosavljevića koji je ovoj vodenici posvetio i ove stihove:
U mom selu vodenica stara,
Ona melje od cara Lazara,
Svakog dana radi taka – tika – taka,
Od ranoga jutra do mrklog mraka,
Četri vitla svakog dana vije,
Pomeljari iz pola Srbije,
Vodenica na reci Rasini,
Okreće se i leti i zimi,
A ponekad kad oseti sušu,
Odmori se i ona ima dušu,
Poručuje vodeničar Miša,
Proradiće kada padne kiša…
BLACE VAS ZOVE NA DANE ŠLJIVE: